Prvi puta pišem ovakav post…. Ovdje ću iznijeti svoj ljubavni problem, koji me muči već duže vrijeme, i ne znam više kako se nositi sa njime, a sada (ovo će mnogi osuditi) mi se čini da je ovo dobro, štoviše odlično mjesto da dođem do rješenja istog (barem, se nadam tomu). Pisat ću što općenitije, a opet nadam se dovoljno detaljno da će mi vaši savjeti, iskustva i kritike u tome i pomoći.
SRETNO S ČITANJEM, I JA SAM SE POGUBIO U SVEMU!!
Let’s get started.
Oboje smo u najboljim mladenačkim godinama, u rasponu od 18 do 25 godina, neću reći koliko točno, ali ona je starija od mene 2-3 godine. Ona je djevica po horoskopu, završava ekonomski faks na proljeće, i trenutno je zaposlena kao knjigovođa kod jednog privatnika ne zarađuje previše, ali je ona prezadovoljna jer joj je blizu na 5min od doma, valja još spomenuti da je zgodna crnka-smeđkasta lagano, zbilja mi se sviđa, njeno tijelo i lice, a tek oči, nešto najslađe zajedno sa najljepšim osmijehom na svijetu, skoro svime sam zadovoljan. Zvat ću je u tekstu Elenor.
A ja sam jarac po horoskopu, studiram prvu godinu (ponovo, tj. parcijala – don’t judge me!) i radim paralelno za 20kn/h kad stignem isto kod privatnika u informatici, ne znam kako bi sebe opisao ukratko, 1’85, 70kg, smeđe kose, zadovoljna je sa mnom, to mi je dovoljno.
Upoznali smo se prije par godina, niti se ne sjećam kako, ugl na rođendanu jednom, ne bitno skroz. Nadalje ove godine na fašniku je bila obostrana bezazlena zafrkancija, dok smo pripremali povorku, i malo se preko fejsa i tako bzvz dopisivali, ja čisto iz razloga da mi vrijeme prođe. To je bio 2. mjesec, tu mi je to bilo fora, i stalo je za par dana svo to chatanje, i bez osjećaja potrebe da se jedno drugome javimo, s obzirom da je zbilja bilo samo bezazleno dopisivanje. Sve do negdje 4.-5. mjeseca, kad smo se počeli slučajno viđati subotama vani u klubu jednom. Tad se ona počela interesirati za mene, može se doslovce reći da mi je bacila udicu, na koju sam kasnije i zagrizao. Iskreno ne znam što ju je privuklo na meni, ali drago mi je da je, znam da mi je rekla i u početku i nedavno, da je ona rekla svojim frendicama još tamo u 5. mjesecu, bit će moj i sada jesam njen. I tako je sve krenulo.
Krajem 5. mjeseca, početak 6. smo se počeli nalaziti pomalo, pozvala me na vožnju biciklima, ja tada uopće nisam trzao na nju, ali reko…nemam kaj za radit, zašto ne, možda bude bio sretan dan. I tako smo se viđali na vožnjama biciklom, i vani subotama, od odnosa nije bilo ništa više od malo jezika, i šlatarenja.
I sada dolazi vrlo vjerojatno ključni događaj u svemu ovome, i da…trebam vam prije toga napomenuti, ona je zbilja bila zaljubljena u mene, a ja sam ju do tada samo htio zbariti, i još ako mi da da, super i to je to, ići dalje, ali – tu dolazi jedan veliki ali! Imala je smrtni slučaj u obitelji krajem 6. mjeseca, koji ju je pogodio, i zabilježio trag na njoj i njenom srcu do kraja života. Izgubila je brata, koje si je oduzeo život zbog cure koja ga je odjebala nakon 2 godine veze, a njemu je išlo na ruku sve u životu, osim nje.
Oboje smo u najboljim mladenačkim godinama, u rasponu od 18 do 25 godina, neću reći koliko točno, ali ona je starija od mene 2-3 godine. Ona je djevica po horoskopu, završava ekonomski faks na proljeće, i trenutno je zaposlena kao knjigovođa kod jednog privatnika ne zarađuje previše, ali je ona prezadovoljna jer joj je blizu na 5min od doma, valja još spomenuti da je zgodna crnka-smeđkasta lagano, zbilja mi se sviđa, njeno tijelo i lice, a tek oči, nešto najslađe zajedno sa najljepšim osmijehom na svijetu, skoro svime sam zadovoljan. Zvat ću je u tekstu Elenor.
A ja sam jarac po horoskopu, studiram prvu godinu (ponovo, tj. parcijala – don’t judge me!) i radim paralelno za 20kn/h kad stignem isto kod privatnika u informatici, ne znam kako bi sebe opisao ukratko, 1’85, 70kg, smeđe kose, zadovoljna je sa mnom, to mi je dovoljno.
Upoznali smo se prije par godina, niti se ne sjećam kako, ugl na rođendanu jednom, ne bitno skroz. Nadalje ove godine na fašniku je bila obostrana bezazlena zafrkancija, dok smo pripremali povorku, i malo se preko fejsa i tako bzvz dopisivali, ja čisto iz razloga da mi vrijeme prođe. To je bio 2. mjesec, tu mi je to bilo fora, i stalo je za par dana svo to chatanje, i bez osjećaja potrebe da se jedno drugome javimo, s obzirom da je zbilja bilo samo bezazleno dopisivanje. Sve do negdje 4.-5. mjeseca, kad smo se počeli slučajno viđati subotama vani u klubu jednom. Tad se ona počela interesirati za mene, može se doslovce reći da mi je bacila udicu, na koju sam kasnije i zagrizao. Iskreno ne znam što ju je privuklo na meni, ali drago mi je da je, znam da mi je rekla i u početku i nedavno, da je ona rekla svojim frendicama još tamo u 5. mjesecu, bit će moj i sada jesam njen. I tako je sve krenulo.
Krajem 5. mjeseca, početak 6. smo se počeli nalaziti pomalo, pozvala me na vožnju biciklima, ja tada uopće nisam trzao na nju, ali reko…nemam kaj za radit, zašto ne, možda bude bio sretan dan. I tako smo se viđali na vožnjama biciklom, i vani subotama, od odnosa nije bilo ništa više od malo jezika, i šlatarenja.
I sada dolazi vrlo vjerojatno ključni događaj u svemu ovome, i da…trebam vam prije toga napomenuti, ona je zbilja bila zaljubljena u mene, a ja sam ju do tada samo htio zbariti, i još ako mi da da, super i to je to, ići dalje, ali – tu dolazi jedan veliki ali! Imala je smrtni slučaj u obitelji krajem 6. mjeseca, koji ju je pogodio, i zabilježio trag na njoj i njenom srcu do kraja života. Izgubila je brata, koje si je oduzeo život zbog cure koja ga je odjebala nakon 2 godine veze, a njemu je išlo na ruku sve u životu, osim nje.
I sada sam se ja zatekao usred svega toga, nisam znao što ću….dogodio se taj odvratan i užasan događaj, i htjela je da budem uz nju, a ja sam ju takoreći htio samo isprobati i otići. I razmišljao sam si što i kako, ali na kraju nisam imao srca to napraviti ostaviti ju, tako da sam prihvatio to i bio sam uz nju. Ljeto je tek počelo, i bio sam kod nje doma 3-4 puta tjedno, tješio ju i sve to…meni je bilo odlično, nisam do tad u životu toliko vremena provodio s ijednom curom, a njoj je bilo puno lakše jer se uz mene osjećala bolje. I sve je to super išlo, i prolazilo je vrijeme i tako to nisam ama baš ništa forsirao, sve je išlo svojim tokom…
Ja sam i dalje subotama izlazio i pio, ali nisam ništa rješavao sa strane, nisam imao potrebe, sve do početka 8. mjeseca, kada mi se otvorila prilika da ponovo pokušam nešto sa bivšom, postala singl opet. Bio sam u takvoj dilemi jebenoj! Vratiti se bivšoj, pokušati ući u vezu sa njom, preseksi, zgodna, da je malo viša, mogla bi ići za modela, a opet s druge strane, ovdje imam curu koju još ne znam skroz, ali se bolje osjećam uz nju i zbog situacije sve bi dala za mene.
I trgalo me to tjedan dana, bio sam u stalno kontaktu sa bivšom, a istodobno odlazio i kod Elenor, i dok sam bio kod nje se dopao sa bivšom. I dok se nisam odlučio ne mučiti više i pokušati, idem se nać sa bivšom, da vidim šta ja želim.
I tako se mi našli, odveo sam ju do jezera, i zbilja se lijepo proveo sa njom, šetali se, sjedli na klupici, razgovarali, odlično je bilo tih dva tri sata. I krenuli mi doma, i mogao sam je odvesti na jednokratni fuk, prilika ko rođena, onda taman izašla iz veze ranjiva, ali opet ako je to jednokratno, to mi kur*a ne vrijedi kad želim vezu.
I tako smo došli do nje doma, i prije nego je izašla iz auta smo se poljubili, i nismo se poslije toga nalazili više, jer sam skužio po chatu daljnjem sa njom da je trenutno u fazi gdje možda bi i ne bi vezu, i to je bilo to. Tu sam skužio, da ne želim nju, nego Elenor. Tako sam se skroz njoj posvetio.
Prolazio kolovoz,a ja sam se počeo uistinu zaljubljivati u Elenor. Tad sam shvatio da ju želim za curu, tu je počelo lijepo biti. ((Najljepši dio veze općenito je zaljubljivanje)) Zbilja sam uživao i tako došao početak 9. mjeseca, prvi dalji seksualni čin od šlatarenja i barenja, skaut, kod nje doma na dvosjedu. Njoj super, meni dovoljno tad, negdje se mora probiti led, da bi se nastavilo hehe. I zbilja bilo je sve idilično dok jedne večeri mi ona nije rekla da ništa od seksa jer je bila kod ginekologa nedavno, i saznala da ima neku vaginalnu infekciju, ali da joj liječenje dobro i da ne bi sad htjela ništa da to ne pokvari, da nam se ne omakne. Od kud sad to? Pa nije bila seksualno aktivna zadnjih par mjeseci ziher, al ja reko dobro, pun razumijevanja, nije problem, ako sam mogao do sada čekati, mogu još koji tjedan, jbga, da mi je samo do seksa već bi ili bivšu još onda riješio ili ju odjebao i našao drugu…ali mi postalo previše stalo do nje, tak da, prošlo je to okej. I neću forsirat niš, radi njenog stanja, a kad će bit bit će super, jer smo se zavoljeli u međuvremenu, tak da u to nisam sumnjao.
I prošao rujan do kraja, i listopad, seksa i dalje nigdje, samo maženja i tako to, ali stalo mi je do nje i previše mi znači i ne želim forsirati da bi sad uprskao sve to, da bi je išao za jednu noć nekamo prevariti, a saznala bi za to, a i ja ne bi to mogao kriti, takav sam tip osobe. Prošao je i dobar dio studenog, ušli u krizu, 2 tjedna se svadili, ja nisam više mogao. Ona radi 6 dana u tjednu, vidimo se 1-2 puta na 2 tjedna, meni premalo. I to kad se vidimo nismo sami, nego u društvu manjem. I kažem joj to, a ona meni da su joj starci na prvom mjestu, i posao mora održavati koji voli raditi, a mene voli i obožava, a ja opet prepopustljiv i nemoćan pred njom, nisam ništa postigao po tom pitanju, koje me u biti jedino i muči kod nje, jer zbilja ju volim vjerujem joj, i ne bi ju pustio ni za što i to me trže, to što ju ne viđam više puno kao u početku, i ne možemo imati intimniji odnos jer nam njeno tijelo ne dopušta, a stalo mi je do nje više od ičega na svijetu i znam da je i njoj, jer može imati i druge, a odlučila se za mene, i želi ozbiljnu vezu sa mnom, i ja sa njom…Do sada nisam osjećao tako nešto u životu, i zato je ne želim pustiti, makar mi ponekad pamet kaže drugačije…
Uglavnom, za 4 dana ćemo doći i do 5. mjeseci veze. Ni njeni ni moji starci ne znaju da smo u vezi(njeni pretpostavljaju). Sada kao što svi znamo, dolaze blagdani, a uskoro, u početku siječnja, je i moj rođendan, a njoj počinju inventure na poslu, tako da se sigurno nećemo moći viđati puno, a kao što sam već rekao, to me jedino muči u vezi nje. A u vezi mene me muči to što sam zbilja ozbiljan sa njom, i čak smo u nekoliko navrata pričali o tome, ako bi bili ostali zajedno dugo, i ženili se i tako, i zbilja bi htio život sa njom, ali me nekako strah, da ako odemo tako daleko, da mi ne dođe za par godina da se idem ispucavati na drugim ženama, jer sada nisam, a ne bi je htio nikako prevariti u braku.
I prošao rujan do kraja, i listopad, seksa i dalje nigdje, samo maženja i tako to, ali stalo mi je do nje i previše mi znači i ne želim forsirati da bi sad uprskao sve to, da bi je išao za jednu noć nekamo prevariti, a saznala bi za to, a i ja ne bi to mogao kriti, takav sam tip osobe. Prošao je i dobar dio studenog, ušli u krizu, 2 tjedna se svadili, ja nisam više mogao. Ona radi 6 dana u tjednu, vidimo se 1-2 puta na 2 tjedna, meni premalo. I to kad se vidimo nismo sami, nego u društvu manjem. I kažem joj to, a ona meni da su joj starci na prvom mjestu, i posao mora održavati koji voli raditi, a mene voli i obožava, a ja opet prepopustljiv i nemoćan pred njom, nisam ništa postigao po tom pitanju, koje me u biti jedino i muči kod nje, jer zbilja ju volim vjerujem joj, i ne bi ju pustio ni za što i to me trže, to što ju ne viđam više puno kao u početku, i ne možemo imati intimniji odnos jer nam njeno tijelo ne dopušta, a stalo mi je do nje više od ičega na svijetu i znam da je i njoj, jer može imati i druge, a odlučila se za mene, i želi ozbiljnu vezu sa mnom, i ja sa njom…Do sada nisam osjećao tako nešto u životu, i zato je ne želim pustiti, makar mi ponekad pamet kaže drugačije…
Uglavnom, za 4 dana ćemo doći i do 5. mjeseci veze. Ni njeni ni moji starci ne znaju da smo u vezi(njeni pretpostavljaju). Sada kao što svi znamo, dolaze blagdani, a uskoro, u početku siječnja, je i moj rođendan, a njoj počinju inventure na poslu, tako da se sigurno nećemo moći viđati puno, a kao što sam već rekao, to me jedino muči u vezi nje. A u vezi mene me muči to što sam zbilja ozbiljan sa njom, i čak smo u nekoliko navrata pričali o tome, ako bi bili ostali zajedno dugo, i ženili se i tako, i zbilja bi htio život sa njom, ali me nekako strah, da ako odemo tako daleko, da mi ne dođe za par godina da se idem ispucavati na drugim ženama, jer sada nisam, a ne bi je htio nikako prevariti u braku.
Muči me to neviđanje, bez seksa sam i više od tih 5. mjeseci (ne znam kak izdržavam), zbilja ju volim, i znam da bolje od nje neću naći…
Ispričavam se na predugom postu koji ima tipfelera i bez glave i repa je, zbrda zdola napisan, i puno toga još fali za cijelu slagalicu, ali budem vam to još naknadno pisao, kad ćete me pitat u vezi toga svega, ako će vas zanimati naravno….ali morao sam sve skinuti sa sebe…sada mi je malo lakše. Zanima me što bi vi dalje napravili ili ne bi, i zašto. Hvala svima koji će pročitat ovo, i ne popljuvati me previše.
Ispričavam se na predugom postu koji ima tipfelera i bez glave i repa je, zbrda zdola napisan, i puno toga još fali za cijelu slagalicu, ali budem vam to još naknadno pisao, kad ćete me pitat u vezi toga svega, ako će vas zanimati naravno….ali morao sam sve skinuti sa sebe…sada mi je malo lakše. Zanima me što bi vi dalje napravili ili ne bi, i zašto. Hvala svima koji će pročitat ovo, i ne popljuvati me previše.
Primjedbe
Objavi komentar